ljèvica

im. ž. G ljèvicē; mn. N ljèvice, G ljȅvīcā 1. lijeva ruka 2. pol. političke stranke koje se zalažu za socijalna prava građana i za promjene u korist siromašnijih društvenih slojeva [nova ~; umjerena ~]; ant. desnica

ljèvičār

im. m. G ljèvičāra, V ljèvičāru/ljèvičāre; mn. N ljèvičāri, G ljèvičārā pripadnik ili pristaša političke ljevice; ant. desničar

ljèvičārev

prid. G ljèvičāreva; ž. ljèvičāreva, s. ljèvičārevo koji pripada ljevičaru; sin. ljevičarov; ant. desničarev, desničarov

ljèvičārka

im. ž. G ljèvičārkē, DL ljèvičārki; mn. N ljèvičārke, G ljèvičārkā/ljèvičārkī pripadnica ili simpatizerka političke ljevice; ant. desničarka

ljèvičārov

prid. G ljèvičārova; ž. ljèvičārova, s. ljèvičārovo usp. ljevičarev

ljèvičārskī

prid. G ljèvičārskōg(a); ž. ljèvičārskā, s. ljèvičārskō koji se odnosi na ljevičare i političku ljevicu; ant. desničarski

ljȅvkast

prid. G ljȅvkasta; odr. ljȅvkastī, G ljȅvkastōg(a); ž. ljȅvkasta, s. ljȅvkasto koji ima oblik nalik lijevku, koji je kao lijevak [ljevkasta udolina]

ljȉgav

prid. G ljȉgava; odr. ljȉgavī, G ljȉgavōg(a); ž. ljȉgava, s. ljȉgavo; komp. ljigàvijī 1. koji je sklizak, neugodno ljepljiv i mokar na dodir 2. pren. koji je loših osobina, u kojega se ne može pouzdati, koji odbija svojim karakterom

ljìljan

im. m. G ljìljana; mn. N ljìljani, G ljȉljānā bot. 1. mn. porodica trajnih zeljastih samoniklih ili ukrasnih biljaka jednosupnica s podzemnom lukovicom 2. pripadnik istoimene porodice [divlji ~] 3. bijeli, plavi ili žuti cvijet istoimene biljke; sin. (krin)

ljȕbak

prid. G ljùpka; odr. ljùpkī, G ljùpkōg(a); ž. ljùpka, s. ljȕpko; komp. ljùpkijī 1. koji je drag, lijep, privlačan i mio [ljupka djevojčica] 2. koji odražava dragost, ljepotu, privlačnost i milinu [~ osmijeh]; sin. dražestan, sladak pren.

ljúbav

im. ž. G ljúbavi, I ljúbavi/ljúbavlju; mn. N ljúbavi, G ljúbavī 1. jd. snažan osjećaj naklonosti prema komu i odanosti komu ili čemu [majčinska ~; ~ prema domovini; ~ prema obitelji]; ant. mržnja 2. jd. duboka romantična privrženost i tjelesna privlačnost prema određenoj ženi ili muškarcu 3. rel. jd. jedna od kršćanskih kreposti, uz vjeru i nadu 4. pren. a. draga, voljena osoba [On je moja velika ~.] b. predmet ili područje prema kojemu se osjeća velika naklonost [Pisanje je moja ljubav.] ♦ ~ na prvi pogled ljubav koja naglo započne pri prvome susretu; za ~ komu, čemu čiju [učiniti što itd.] iz obzira prema komu, prema čemu, na čiju molbu, zbog koga [učiniti što itd.]

ljùbāvnī

prid. G ljùbāvnōg(a); ž. ljùbāvnā, s. ljùbāvnō koji se odnosi na ljubav

ljùbāvnica

im. ž. G ljùbāvnicē; mn. N ljùbāvnice, G ljùbāvnīcā žena koja održava ljubavnu vezu s oženjenim muškarcem

ljùbāvničin

prid. G ljùbāvničina; ž. ljùbāvničina, s. ljùbāvničino koji pripada ljubavnici

ljùbāvničkī

prid. G ljùbāvničkōg(a); ž. ljùbāvničkā, s. ljùbāvničkō koji se odnosi na ljubavnice i ljubavnike

ljùbāvnīk

im. m. G ljùbāvnīka, V ljùbāvnīče; mn. N ljùbāvnīci, G ljùbāvnīkā muškarac koji održava ljubavnu vezu s udanom ženom

ljȕbāzan

prid. G ljȕbāzna; odr. ljȕbāznī, G ljȕbāznōg(a); ž. ljȕbāzna, s. ljȕbāzno; komp. ljubàznijī 1. koji je ugodan u ophođenju s ljudima [ljubazna osoba] 2. koji odražava čiju ugodnost u ophođenju s ljudima [~ pozdrav; ljubazno pismo]; sin. srdačan; ant. neljubazan, osoran

ljȕbāzno

pril. komp. ljubàznijē tako da odražava ugodnost u ophođenju s ljudima [~ odgovoriti]; sin. srdačno; ant. neljubazno, osorno

ljȕbāznōst

im. ž. G ljȕbāznosti, I ljȕbāznošću/ljȕbāznosti osobina onoga koji je ljubazan ili svojstvo onoga što je ljubazno; sin. srdačnost; ant. neljubaznost, osornost

ljȕbica

im. ž. G ljȕbicē; mn. N ljȕbice, G ljȕbīcā bot. 1. zeljasta proljetnica mirisnih cvjetova 2. mali ljubičasti, tamnoplavi ili bijeli cvjetovi istoimene biljke ugodna mirisa

ljȕbičast

prid. G ljȕbičasta; odr. ljȕbičastī, G ljȕbičastōg(a); ž. ljȕbičasta, s. ljȕbičasto koji je boje ljubice

ljȕbičastosmeđ

prid. G ljubičastosmèđa; odr. ljubičastosmèđī, G ljubičastosmèđēg(a); ž. ljubičastosmèđa, s. ljubičastosmèđe koji je boje između ljubičaste i smeđe

ljubímac

im. m. G ljubímca, V ljȕbīmče; mn. N ljubímci, G ljùbīmācā onaj koji uživa čiju naklonost ili ljubav, koji je posebno voljen i kojemu se posvećuje posebna pažnja; sin. miljenik

ljubímčev

prid. G ljubímčeva; ž. ljubímčeva, s. ljubímčevo koji pripada ljubimcu; sin. miljenikov

ljubìmica

im. ž. G ljubìmicē; mn. N ljubìmice, G ljubìmīcā ona koja uživa čiju naklonost ili ljubav, koja je posebno voljena i kojoj se posvećuje posebna pažnja; sin. miljenica

ljubìmičin

prid. G ljubìmičina; ž. ljubìmičina, s. ljubìmičino koji pripada ljubimici; sin. miljeničin

ljùbitelj

im. m. G ljùbitelja; mn. N ljùbitelji, G ljùbitēljā osoba koja osjeća snažnu naklonost ili privlačnost prema komu ili čemu

ljubitèljica

im. ž. G ljubitèljicē; mn. N ljubitèljice, G ljubitèljīcā žena koja osjeća snažnu naklonost ili privlačnost prema komu ili čemu

ljubitèljičin

prid. G ljubitèljičina; ž. ljubitèljičina, s. ljubitèljičino koji pripada ljubiteljici

ljúbiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ljȗbīm, 3. l. mn. ljȗ, imp. ljúbi, aor. ljúbih, imperf. ljȗbljāh, prid. r. ljúbio, prid. t. ljȗbljen 1. dodirom usana izražavati ljubav, prijateljstvo, nježnost, pozdrav, poštovanje ili naklonost [~ lice]; sin. cjelivati zast., (davati poljupce) v. pod davati 2. osjećati duboku romantičnu privrženost i tjelesnu privlačnost prema određenoj ženi ili muškarcu [~ mladića; ~ muža; ~ ženu]; sin. voljeti 3. osjećati snažnu naklonost prema komu ili čemu i odanost komu ili čemu [~ bližnjega; ~ domovinu; ~ svoju obitelj]; sin. voljeti; ant. mrziti • ljúbiti se povr. 1. uzajamno izmjenjivati poljupce 2. uzajamno osjećati snažnu naklonost ili duboku romantičnu privrženost i tjelesnu privlačnost [Oni se ljube.]; sin. voljeti se v. pod voljeti; ant. mrziti se v. pod mrziti

ljȗbljenī

prid. G ljȗbljenōg(a); ž. ljȗbljenā, s. ljȗbljenō koji je drag, kojega se voli, ljubi [ljubljena djeca; ~ sin; ljubljeno mjesto]

ljubòmora

im. ž. G ljubòmorē; mn. N ljubòmore, G ljubòmōrā osjećaj nesreće zbog sumnje u osobu od koje se očekuje odanost i vjernost

ljȕbomōran

prid. G ljȕbomōrna; odr. ljȕbomōrnī, G ljȕbomōrnōg(a); ž. ljȕbomōrna, s. ljȕbomōrno; komp. ljubomòrnijī 1. koji osjeća ljubomoru [~ muž] 2. koji je prožet ljubomorom, koji je posljedica ljubomore [ljubomorni ispad]

ljudèskara

im. m. G ljudèskarē; mn. N ljudèskare, G ljudèskārā uv. osoba iznimne snage i divovskoga stasa

ljȗdi

im. m. mn. G ljúdī v. pod čovjek

ljùdskī

prid. G ljùdskōg(a); ž. ljùdskā, s. ljùdskō 1. koji se odnosi na ljude [~ lik]; sin. čovječji 2. koji odražava uzvišene osjećaje, dobrotu i poštenje [~ postupak]; sin. čovječan, ( human); ant. nečovječan, ( nehuman), neljudski

ljȕdskōst

im. ž. G ljȕdskosti, I ljȕdskošću/ljȕdskosti 1. svojstvo onoga što je ljudsko 2. svjetonazor utemeljen na poštovanju ljudske časti i dostojanstva; sin. čovječnost, ( humanost); ant. nečovječnost, ( nehumanost), neljudskost

ljùdstvo

im. s. G ljùdstva 1. mnogo ljudi zajedno 2. osobe koje rade na zajedničkome poslu ili u istoj službi; sin. osoblje

ljȗlj

im. m. G ljȗlja, L ljúlju; mn. N ljȕljevi, G ljȕljēvā bot. trava koja je najvažniji sastojak mješavine trava za njegovane travnjake, služi i kao hrana za stoku [engleski ~; mnogocvjetni ~; obični ~; talijanski ~]  francuski ~ bot. višegodišnja trava, krmna biljka važna za proizvodnju sijena; sin. ovsenica

ljùljāčka

im. ž. G ljùljāčkē, DL ljùljāčki; mn. N ljùljāčke, G ljùljačākā/ljȕljāčkā/ljùljāčkī 1. naprava za dječju zabavu, sjedalo koje visi i njiše se pokretanjem tijela prema naprijed i prema natrag [~ u parku]; sin. njihaljka 2. stolica za ljuljanje

ljúljati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ljȗljām, 3. l. mn. ljúljajū, imp. ljȗljāj, aor. ljúljah, imperf. ljȗljāh, prid. r. ljúljao, prid. t. ljȗljān laganim pokretima ravnomjerno pomicati koga ili što naprijed i natrag ili lijevo i desno [~ dijete]; sin. zibati • ljúljati se povr. pomicati se ravnomjerno naprijed i natrag ili lijevo i desno [Ljulja se na ljuljački.]; sin. njihati

ljuljùškati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ljuljùškām, 3. l. mn. ljuljùškajū, imp. ljuljùškāj, aor. ljuljùškah, imperf. ljuljùškāh, prid. r. ljuljùškao, prid. t. ljȕljuškān lagano i nježno ljuljati koga • ljuljùškati se povr. lagano se ljuljati

ljȕpko

pril. komp. ljùpkijē na način koji odražava čiju ljupkost [~ se nasmiješiti]; sin. dražesno, slatko

ljȕpkōst

im. ž. G ljȕpkosti, I ljȕpkošću/ljȕpkosti osobina onoga koji je ljubak ili svojstvo onoga što je ljupko

ljȕska

im. ž. G ljȕskē, DL ljȕski/ljȕsci; mn. N ljȕske, G ljȕsākā/ljȗskā/ljȕskī 1. tvrdi i lomljivi vanjski omotač nekih biljnih plodova i jaja u životinja [sjemena ~]; sin. lupina 2. zool. a. rožnata pločica na tijelu nekih životinja; sin. krljušt b. jd. ukupnost rožnatih pločica na tijelu nekih životinja; sin. krljušt 3. fiz., kem. dio modela atoma, skup atomskih orbitala jednakoga glavnog kvantnog broja n

ljȕskār

im. m. G ljȕskāra, I ljȕskārom/ljȕskārem; mn. N ljȕskāri, G ljȕskārā zool. mali morski ili slatkovodni rak pokriven dvjema vapnenim ljuskama

ljȕskast

prid. G ljȕskasta; odr. ljȕskastī, G ljȕskastōg(a); ž. ljȕskasta, s. ljȕskasto koji sadržava ljuske

ljȕskāš

im. m. G ljȕskāša; mn. N ljȕskāši, G ljȕskāšā zool. a. mn. red gmazova kojemu pripadaju gušteri, zmije i prstenaši b. pripadnik istoimenoga reda

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga